Oprosti sto nemam snage da te slazem
da ti zelim srecu sa njim
a i sta ce ti to od mene
sve uspomene sa kaputa stresi
Samo budi to sto jesi, tu gdje si
sta god da se dogodi ti budi ok
i nikad ne saznaj kako to boli
kad nekoga volis, a mrzis
Plasim se da priznam
da postojis,
i da mi falis
fale mi dodiri, fale mi rijeci
Fali mi osmijeh, fali mi lice
fale mi lazi, fale sitnice, dosta krivice
ptice selice nestaju ja ostajem
i svi ti pogledi me plase
Prokleti sretni zagrljeni ljudi
sve te uloge su bile nase
samo moje i tvoje a gdje smo sad
gledaj u mene, nema mene
Samo sjene uspomene, samo tragovi
koliko dobijes, toliko das, ti nisi smjela
znam da znas, znam da znas, znam da znas
Ostaje nada da ce nekad negdje netko htjeti shvatiti
mene.. moja lutanja i maštanja i znati da ih prati
i ko zna... mozda jednom nađes me, tamo gdje prestajem ja
gdje pocinjes ti, gdje stali smo mi, gdje sada su drugi...
...ali srest ces samo stranca, slucajnog prolaznika i pogled leden...
...iako te je taj neznanac nekada volio vise od
sebe.
